Na današnji dan prije četiri godine objavila sam prvi recept na svom blogu. Taj sam dan prvi puta izložila sebe i svoj rad otvorenoj kritici, onoj koja nije motivirana poslovnim rezultatima, obiteljskim odnosima ili prijateljskim neslaganjima. Kritici ljudi koje ne poznajem. Vašoj kritici. Na području o kojem nisam znala mnogo.
Ali taj sam dan, što je mnogo važnije, prvi puta izložila sebe i svoj rad nečemu što će izazvati val pozitivne energije u mom životu. Energije koju mogu opisati samo kao toplinu, veselje, ponos, zahvalnost, zanimanje, motivaciju. Sve smo to, naime, dijelili vi i ja i dijelimo i dan danas – s nekima već četiri godine, s nekima četiri mjeseca, a s nekima od vas tek četiri dana. I sve ono između :) I neizmjerno sam zahvalna na tome, jer ovaj blog mi je promijenio život – najbolje.
Danas se blogi probudio jednu godinu stariji i malo bogatiji – na facebooku nas sada prati 15.000 divnih ljudi <3
Ne znam zapravo kako bih vam to opisala. Koliko mi to znači. Te minute provedene u kuhinji, te podloge koje biram po raznim šupama i pretvaram u scenografiju, ti trenutci koje dijelim s Nevom dok uči umijesiti tijesto, kad uhvatim točno savršeno osvjetljenje ili snimim kadar onako kako sam ga zamislila. Onaj trenutak kad pritisnem play i budem zadovoljna videom. Ma čak i one male greške koje samo ja vidim, čak i njih volim. Sve to volim. Sve me to ispunjava i čini boljom. Nekome se možda čini glupo, ali svatko od nas ima (ili se bar nadam da ima) nešto u čemu neizmjerno uživa – u vježbanju, čitanju, igranju igrica na računalu ili možda u dugim šetnjama. A meni je super što imam 30 rasparenih tanjura :D Svatko od nas ima nešto.
Ako niste već shvatili, ovo je jedan od onih tekstova u kojima vam pokušavam zahvaliti. Na svemu. Mojim čitateljima, na 1,5 milijun (!!) otvaranja mojih recepata i preko 1500 komentara na blogu. Mojim kolegicama i kolegama, na podršci, savjetima i prijateljstvima koja su kroz to sve nastala. Mojoj obitelji (užoj i široj), na iznimnoj strpljivosti i ogromnim količinama razumijevanja koje pokazuju prema meni. Agencijama i brendovima koji su prepoznali moj blog kao dobru platformu za suradnju i koje sam ja prepoznala kao partnere koje zaista želim podržati svojim radom. Cimeru i Nevi, na ljubavi.
Možete li vjerovati: Neva je neki dan tati donijela sendvič i rekla mu: evo, ja sam poslikala pa sam ti donijela :D <3
Čitamo se i dalje… I pratimo na fejsu, instagramu i YouTubeu :)
A sad o čupavcima – zašto sam baš njih odabrala za rođendanski post? Jer objedinjuju sve ono što ovaj blog predstavlja. Jer je recept jednostavan, jer u meni budi uspomene, jer ga svatko može napraviti, jer je to kolač kojeg se ne morate sramiti ako ga poslužite gostima, jer sam snimila i video a to mi je nova furka… Čupavci su zakon, probajte ih :)
- 3 jaja, odvojeno bjelanjci i žumanjci
- prstohvat soli
- 200 g šećera
- 300 g glatkog brašna
- 150 ml biljnog ulja
- 125 ml mlijeka
- 1 vrećica praška za pecivo
- 200 ml mlijeka
- 100 g tamne čokolade
- 50 g šećera
- 150 g maslaca
- 200 g kokosa za valjanje
- Pećnicu zagrijte na 180°C, a protvan premažite uljem ili maslacem pa obložite papirom za pečenje.
- Bjelanjske s prstohvatom soli izmiksajte u čvrsti snijeg.
- Žumanjke izmiksajte sa šećerom dok smjesa ne postane svijetla i naraste dvostruko.
- U žumanjske, miksajući na najmanjoj brzini dodajte ulje, a zatim i naizmjenično mlijeko te brašno pomiješano s praškom.
- Na kraju lagano, špatulom, u žutu smjesu umiješajte snijeg od bjelanjaka, pazeći da izmijete što manje zraka.
- Presipajte u protvan, poravnajte površinu i pecite 15-18 min, tj. dok čačkalica ubodena u sredinu ne izađe čista tj. suha.
- Pustite da se bisvit skroz ohladi, a u međuvremenu napravite umak tako da sve sastojke zajedno zagrijete dok se sve ne otopi. Maslac umiješajte zadnji, nakon što su se čokolada i šećer već otopili.
- Biskvit režite na kocke željene veličine pa svaki umočite u vrući ili topli umak i uvaljajte u kokos.
- Poslužite nakon što se skroz ohlade, dobar tek :)
